من الأدب البوسني.. فراق للأم لابنها (رحيمة البوسنية)
الجمعة 24 فبراير / شباط 2017 - 22:30
ياسينا كوسانوفيج/ ترجمة: واثق إبراهيم محمود
عندما اقف تحت سماء البوسنة
يبكي فوق رأسي
وانا أهمس بهدوء
ودموعي لاتجف
لاتريدي! توقفي أحدث نفسي
عندها اقول. .. في أحضاني سيقيتك من صدري
ومن نفسي
ولدت من روحي وقلبي
حقول نمنت ونضجت وحان قطاقها
كولادة الأم لطفلها
لاتدعوني باسمي
اني الفقر..المعانات.. رحيمة البائسة
على مر الزمان.. عائلتي تعاني الشقاء
والدي عثمان
نسى والدته. مع أرملة شابة
من سراييفو كانت أرملة غنية
وأمه يلفها الجوع والعطش
وترتشف الحصى المغبر
في قصبة من البوسنة
تتحدث بحزن .. تعاني وهي تحملك في قلبها
وماتت وكانها الحقول الحزينة
.. .. ..
لفصول خريف مضت
أصفر السفرجل وتعطرت بعطره
وتحت أشجاره تموت روحي الحزينة
انا. لماذا أنا . اضعك في حدقات عيوني
لاتغادر .لاتفعل ذلك
اعلم انه عمل صعب .. هناك في غربتك
فخورة لوحدي .. ابحث عنك .
كأني ابحث عن قطعة خبز
لتكن عيونك سعيدة
ادعو لك في صلاتي .. في العشاء .
. وانا اقف بين ربي
دعاء يحميك من شر البشر
دعاء ان أراك ثانية
وانا جالسة على التراب البوسني
لا ارى سوى حولي
الفقر في روحي وفي قلبي مرارة
ماذا أريد؟ .. أريد قطعة خبز
اهدي لك هدية ولدي
ان اكون معك من بعيد
وان لا تكن لك بنت
لكي لا تعاني.. ولا تتألم كأمك
رحيمة البوسنية
عش سعيدا سالما ولدي
سأكون لك كظل الله
في هذه الحياة الزائلة..
RAHIMA OSMANOVA
(Bosnaske niti poezije)
Autor;Jasna Sofija Kosanovic
Kad stanem pod ovo Bosansko nebo
proplače nadamnom ,dok tiho izustih, a oči nesušim
Nećeš !,Prestani,( govorim sama sebi)
Onda ,kažem sebi u njedra
mlijekom te mojim zadoji
kada budeš i ti tvoje od srca porodio
možda opet bude žetva žutih klasja pšenice
Ako ti se žensko rodi
Nemoj nadjenuti moje ime,
kunem te mlijekom kojim te zadoji
kada prvi put Ti zaplaka i moje oči ugleda
Štaće ti ime pačenice,sirote,uboge Rahime
Vjekovima zluradost nam famelijom vlada
Još od Osmana oca moga
Zaboravi on mater svoju uz Kadunu mladu
udovicu bogatoga sudije
na
Alipašinom ostade,izrodi petero dijece
A mati, gladna i žedna na prašnjavoj kaldrmi
Bosanske kasabe
tuge lijevaše,a u srcu mehka ko pamuk,
al" umre pod tudjim njivama one davne jeseni
dunje se žutile mirisom mirisale
pod njenim drvetom ispusti jadnica dušu
Ja," zato te opominjem oko zjenice si moje
mani se sine čorava posla
znam težak je dan za Tebe,tamo u tudjini
Habere prebrojavam(Glasove tudjih ljudi)
vele šef bolnice si ,lijepi majkin doktor,
Nadničari pa te školova,a neka ponosna sam ja ,
tvoje oko nek je sretno
što ti je u srcu ti najbolje znaš
Opet sam se molila u akšam dragom Bogu
Milostivom da te čuva ljudskih zala
A molila sam se ev! opet
dok sjedim na ovoj prašnjavoj Bosanskoj vrleti
Jad mi u duši u srcu čemer
A!štaću ?Prosim komad tudjeg hljeba
Tebi sine Hediju (poklon )činim
Dami te dobro prati i da nikada žensko ne porodiš
da i ona neosjeti patnje majke Rahime Osmanove
i moje patnje mene nesretne
ostaj mi zdravo sine moj,
Ja ću biti Božija sjena na ovom dunjaluku (svijetu) prolaznom
للكاتبة ياسنا كوسانوفيج
Jasna kosanovic
ترجمة واثق إبراهيم
!